Relacije / Relations
Pred nama je recentni grafički opus mr. Željka Filipovića, kojega poznajemo kao uspješnog i kreativnog likovnog pedagoga na Pedagoškoj akademiji u Sarajevu, no ovo je prigoda upoznati ga pobliže i kao aktivnog umjetnika vlastitog identiteta s naglašenom kvalitetom i likovnom orijentacijom koja je sklona istraživanjima kako percepciju svijeta i svijesti uobličiti u vlastito iskustvo, u vlastite likovne zapise.
Kao student profesora Ljubomira Perčinlić-a na Akademiji Likovnih Umjetnosti u Sarajevu, Filipović je zarana shvatio kako poticaj za stvaranje likovnog djela treba tražiti u ideji, u umu u konkretnim vizijama mentalnih konstrukcija, a ne samo u neposrednoj figurativnoj datosti što zauzvrat otvara mogućnosti niza progresivnih odgovora u likovnom mediju. U suglasju s takvim shvaćanjima Filipović u ranoj fazi ostvaruje niz kompozicija slikajući uljanim bojama na platnu.
Ova njegova početna likovna nastojanja prekida rat i tanka granica života i smrti biva dotaknuta, a preživjeti svoju prolaznost značilo je stvarati. Uljene boje i platno slikar brzo zaboravlja, i slika s onom što se ima, da parafraziramo H. Reada umjetnik traži način izražavanja u materijalu koji će mu pružiti osjećaj sigurnosti u ovome i ovakvome svijetu realnosti, osjećanje trajnosti i životnosti.
Ratni vokabular svakodnevnice razlijeva se vodenim bojama po papirnatoj podlozi i Filipovićevo slikarstvo progovara sugestivnom snagom u ograničenom tonalitetu boje. Introspektivne projekcije postaju svjedočanstvo spoznane punoća užasa, slike postaju strašan dokaz trenutačnih doživljavanja. Svoje slike rata autor krajnje stilizira i „ježeve“ od čeličnih tračnica koji su se našli na sarajevskim ulicama pretvara u prostor linija i boja, dostojanstveni prostor infantilne poetičke vizure. Zanemarujući zakonitosti zbiljske stvarnosti u Filipovićevim slikama ratni prizori postaju ekspresija trenutka. Gotovo s apsolutnim povjerenjem u medij slikarstva sugestivni univerzum Filipovićeve „individualne zbilje“ ogleda se u bojanim tragovima u horizontalnim, dijagonalnim i okomitim udarima kista, zapravo u ritmičkim kretanjima jednostavnih kompozicijskih struktura. Nakon monokromatskih ratnih asocijacija Filipović se ponovno vraća boji i potvrđuje se kao slikar snažnog kolorističkog spektra.
Razvijajući slikarsku samosvijest u akvarelu, a kasnije i akriliku Filipović se okreće novom mediju, računalnoj grafici za koju interes pokazuje već desetak godina. U seriji od dvadesetak grafičkih listova autor nam u svojim likovnim memorijama, asocijacijama i metaforama lirske najosobnije angažiranosti pruža uvid u vlastito iskustvo svijeta, u pitanja koja ga opsjedaju sa željom da mu djelo sadržajno i stilski bude višeslojno, znakovito, bogato porukama ne bi li nas tako uvukao u svijet svoje umjetničke osebujnosti. Autor ostaje vjeran apstraktnoj ekspresiji, a kao što kaže Mondrian apstraktna umjetnost je konkretna i prema svojim određenim načinima ekspresije, čak i konkretnija od naturalističke umjetnosti, jer u rukama pravih majstora slika svijeta mora biti promijenjena u stalnom protoku događanja unutar njegovog prividno mirnog svijeta. Kao glas iskona autor nas obasipa sveopće prepoznatljivim pitanjima koja se poništavaju u njegovim grafikama, pitanjima odnosa u svemoćnim i manje vidljivim prostorima života.
Tako ove grafike postaju stimulans doživljaja, rekonstrukcije uhićene i zatomljene emocionalnosti, zarobljene u oštroj okrutnosti pamćenja. Njegujući svoju poetiku Filipović u ovim grafikama dokazuje da je autor koji iznimnu pažnju posvećuje boji, koja je gotovo osnovni nosilac njegovih kompozicija, a uglavljen u koloristički iskaz ovaj slikar-grafičar ostvaruje jasan i u svemu prepoznatljiv idiom.
Računalna umjetnost svojom rasprostranjenošću i dostupnošću postaje medij budućih generacija, medij likovnog eksperimentiranja u svijetu nove likovnosti, stoga je računalna grafika izazov za umjetnike koji se ne boje novih iskustava i novih načina razmišljanja. Željko Filipović već se afirmirao kao kvalitetan slikar, a sada sve se više potvrđuje i kao /zanimljiv/ grafičar koji je zasigurno na dobrom putu /igrajući/ računajući na tehničku inovaciju i eksperiment, odnosno na suvremena istraživanja na području novih tehnologija, tehničkih /varijanti/ mogućnosti računalne grafike.
Dubravka Kuščević
